Ako na neki način razvijemo svoju uspavanu ljubav prema Bogu i prihvatimo Ga kao vrhovni predmet obožavanja, vrhovnog prijatelja, vrhovnoga gospodara ili vrhovnog ljubavnika, nikada više nećemo biti razočarani ili nesretni. Naša ljubavna sklonost tada će biti pravilno usmjerena.
Maya, iluzorna materijalna energija, osobito snažno pokušava zarobiti one koji su je prestali služiti kako bi krenuli duhovnim putem.
Zato, da bi se oduprli napadu maye i ostali nepokolebljivi u svim iskušenjima, mladi ili neiskusni duhovni početnici u početnom stadiju ponekad zauzimaju negativan stav prema stvarima ili osobama koje mogu povrijediti ili ugroziti njihovu nježnu puzavicu predanosti. Mogu čak i pretjerati u takvim osjećajima samo da bi se zaštitili.
Tako nekim ljudima, koji su možda i sami još uvijek očarani materijalnom energijom maye, mogu izgledati negativistički ili pesimistični.
Ali ovaj je materijalni svijet doista negativno mjesto, puno opasnosti na svakom koraku; on je duhkhalayam asasvatam, privremeno prebivalište smrti, rođenja, bolesti i starosti, dom patnje i boli. Dostići nivo razumijevanja tih stvari takve kakve jesu nije obična stvar i zato su osobe koje su ga dostigle opisane kao „velike duše”.
mam upetya punar janma
duhkhalayam asasvatam
napnuvanti mahatmanah
samsiddhim paramam gatah
To znači da se oni koji su shvatili da su materijalni svjetovi mjesta bijede i prolaznosti (duhkhalayam asasvatam) nikada više ne vraćaju. Budući da su mahatmanah, velike duše, Bog ih vodi sa Sobom, jer su postali dostojni napustiti ovo mjesto postavši Njegovi čisti bhakte.
Ovaj je stih izgovorio Krišna, sam Bog, u Bhagavad-giti (8.15). Tko može biti veći autoritet? Da bi napredovala u duhovnom životu, osoba mora pesimističnim očima gledati na sve materijalno ukoliko se ne koristi u službi Bogu. Mi se ne nadamo bilo kakvom trajnom uživanju ili zadovoljavanju naših najdubljih čežnji u ovom carstvu grube materije.
U ovome materijalnom svijetu gotovo da i nema nesebične ljubavi. To je lažna propaganda. Ono što se ovdje naziva ljubav, samo je požuda ili želja za osobnim zadovoljavanjem osjetila:
kama esa krodha esa
rajo-guna-samudbhavah
mahasano maha-papma
viddhy enam iha vairinam
Bhagavad-gita govori: „To je samo požuda… koja je sveproždirući, grešni neprijatelj ovog svijeta.” (Bg. 3.37) U vedskim spisima ne postoji riječ za materijalističku „ljubav”, kako je mi danas nazivamo. Riječ kama odnosi se na požudu ili materijalnu želju, ne na ljubav. Riječ koju Vede koriste za pravu ljubav je prema, koja označava jedino ljubav prema Bogu.
Ako ne posjedujemo ljubav prema Bogu, ne možemo voljeti. Možemo osjećati samo požudnu želju. U materijalnoj atmosferi, sve ljudske djelatnosti – i ne samo djelatnosti ljudskih bića, već i svih ostalih živih bića – temelje se na privlačnosti, potaknute seksualnom željom.
Zbog seksualnog života, čitav svemir se okreće – i pati! To je gruba istina. Takozvana ljubav ovdje znači „ti zadovoljavaš moja osjetila, ja zadovoljavam tvoja” i čim to zadovoljavanje prestane, odmah dolazi do razdvajanja, rastave, svađe i mržnje. Toliko se toga zbiva pod utjecajem tog lažnog shvaćanja ljubavi.
Prava ljubav znači ljubav prema Bogu. Svatko želi usmjeriti svoju ljubavnu sklonost na neki predmet koji je po njegovom mišljenju vrijedan ljubavi, ali u pitanju je samo neznanje, jer ljudima nedostaje znanje o tome gdje mogu naći najviši predmet ljubavi, koji je doista vrijedan njihove ljubavi, koji je može savršeno prihvatiti i uzvratiti.
Ljudi jednostavno ne znaju. Nisu pravilno obaviješteni. Čim se vežete za nešto materijalno, udarit će vam šamar, upropastiti i razočarati vas. Neminovno će vam donijeti nezadovoljstvo i frustraciju. To je činjenica.
bahunam janmanam ante
jnanavan mam prapadyate
vasudevah sarvam iti
sa mahatma sudurlabhah
„Nakon mnogo rođenja i smrti, onaj tko ima pravo znanje predaje se Meni, znajući da sam uzrok svih uzroka i sve što postoji. Takva velika duša vrlo je rijetka.” (Bg. 7.19)
Ponovno se koristi riječ mahatma, velika duša. Onoga tko istinski slijedi učenja Bhagavad-gite treba smatrati istinski mudrim, velikim dušama, jer su u brojnim životima iskusili bijednu bolest materijalnog života i postali zgađeni. Zato tragaju za višim znanjem, za nečim boljim, i kad upoznaju Boga i predaju Mu se, postaju mahatme, utemeljeni u znanju.
Ovaj je materijalni svijet kao zatvor; u njemu bivamo podvrgnuti kažnjavanju kako bismo došli do stanja zgađenosti i na kraju se predali Bogu, vrativši se našoj izvornoj prirodi vječnog života punog blaženstva i znanja.
Predajući se Bogu, naći ćemo krajnji predmet kojem možemo posvetiti svoju ljubav. Ljubav prema Bogu prisutna je u svakome, kao vatra u nezapaljenoj šibici, ali je prekrivena.
Ako na neki način razvijemo svoju uspavanu ljubav prema Bogu i prihvatimo Ga kao vrhovni predmet obožavanja, vrhovnog prijatelja, vrhovnoga gospodara ili vrhovnog ljubavnika, nikada više nećemo biti razočarani ili nesretni. Naša ljubavna sklonost tada će biti pravilno usmjerena:
mac-citta mad-gata-prana
bodhayantah parasparam
kathayantas ca mam nityam
tusyanti ca ramanti ca
(Bg. 10.9)
Onaj tko je posvetio život Bogu uvijek uživa u „velikom zadovoljstvu i blaženstvu”. Uvijek je prosvijetljen, uvijek pozitivan. Napredni bhakta (onaj tko služi Boga s bhakti, ljubavlju) svačiji je prijatelj. Yoga-yukto visuddhatma, pročišćena duša koja s ljubavlju predano služi, sarvabhutatma-bhutatma, draga je svakome i svatko je njoj drag.
Na drugom mjestu u Bhagavad-giti Krišna tvrdi da Njegov bhakta koji Mu je veoma drag, yo mad-bhaktah sa me priyah, nije zavidan, već je dobronamjerni prijatelj svih živih bića, advesta sarvabhutanam maitrah karuna eva ca. Osim toga, bhakta treba biti jednak prema svakome (panditah sama-darsinah).
Nikada ne pravi razliku, govoreći: „Ovaj je dobar, ovaj je loš.” Ne. Ovo su opisi naprednijih stadija koje bhakte dostižu razvijanjem zrelog znanja. Ljubav koju bhakte dostižu nije materijalna i zato o njoj ne bismo trebali suditi s lažnog, sentimentalnog stajališta svjetovnih odnosa.
Stoga, s gledišta materijalista, može se činiti da bhakta nema ljubavi. Odrekao se pretjerane, ovisničke vezanosti za obitelj (ali ne i brige o njima!), prijatelje, zemlju i rasu, koje se temelje na tjelesnom shvaćanju života ili treperavom zadovoljavanju osjetila.
Postoje mnogi koji tek kreću putem bhakti i tek su se malo odvojili od mayine ljubavi, ili požude i žele Božju ljubav, i beskrajnu, najvredniju ljubav, ali još nisu došli do tog nivoa.
Ne može se očekivati da će ljudi, odani brojnim lošim navikama, iznenada prestati jesti meso, odreći se opojnih sredstava, nedopuštena seksa i raznih drugih ružnih navika i preko noći postati velike samospoznate duše. To nije moguće. To je utopija.
Ali sama činjenica da je netko iskreno krenuo putem bhakti svrstava ga u najvišu kategoriju ljudskog društva. Sa buddhiman manusyesu sa yuktah krtsna-karma-krt: „On je inteligentno ljudsko biće. Utemeljen je na transcendentalnom nivou, iako se bavi svim vrstama djelatnosti.” Čak i ako takav bhakta nije dostigao najviši nivo duhovnog razumijevanja, trebamo ga smatrati najuzvišenijom osobom, bez obzira na privremene slabosti.
api cet suduracaro
bhajate mam ananya-bhak
sadhur eva sa mantavyah
samyag vyavasito hi sah
„Onog tko predano služi, čak i ako pogriješi, treba smatrati svetim, jer je pravilno utemeljen u svojoj odlučnosti.” (Bg. 9.30) „Griješiti je ljudski”. Zato u početnom stadiju možemo uvijek očekivati neke propuste. Velika je stvar kad netko odluči posvetiti svoj život Bogu – a to nikada nije greška.