Zahvalnost je božanska vrlina koja je toliko važna da praktički nijedna druga božanska vrlina ne može postojati bez nje. Duhovnost raste poput sjemena u zemlji našeg srca. Balansiranje našeg životnog stila štiti to sjeme – naša duhovna praksa mantranja Božjih imena, čitanje spisa, obavljanje službe Bogu i ostalima su poput zalijevanja tog sjemena, ali zahvalnost je ta koja zemlju čini plodnom kako bi sve ostale vrline mogle imati maksimalni učinak.

To je zato jer samo plodna zemlja omogućuje sjemenju da ima duboko korijenje i da vrlo snažno raste.

Zahvalnost zahtijeva nadilaženje trenutnih okolnosti u kojima se možemo naći i traženje stvarne suštine u svakoj situaciji. Traženje te suštine je istinska mudrost, a suština svake situacije je pronalaženje i osjećanje predivne prilike za rast. Zahvalni smo na uspjehu i neuspjehu, poštivanju i nepoštivanju, sreći i nesreći, zdravlju i bolesti, pobjedi i porazu, hladnoći i toplini, zadovoljstvu i boli.

I u konačnici, svaka je okolnost prilika za uzimanje utočišta vrhovne moći Boga. U tom uzimanju utočišta leži saznanje kako je svaki trenutak u životu nezamislivo blago. Traženje suštine, prepoznavanje Božje ruke u svakoj situaciji je prava definicija uspjeha iz duhovne perspektive.