Svatko od nas živo je biće ili duša unutar ovoga materijalnog tijela. Duša je, iako manja od materijalnih atoma, puna svijesti za razliku od mrtve beživotne materije. Ona je privremeno uhvaćena u ovo tijelo (kavez) i zbog toga se lažno poistovjećuje s njim u trenutku svog rođenja. Kao što čovjek oblači novu odjeću kada mu se stara istroši, tako isto i duša oblači novo tijelo kada se staro istroši.

Ona se razvija kroz različite vrste. Duša, u želji da oponaša Boga i da zauzme Njegov položaj, napušta spiritualni svijet, gdje je Bog Vrhovni. Postupno se degradira iz viših sfera života sve do nižih i tako neprestano luta u potrazi za srećom. Ona prolazi kroz 8.400.000 životnih vrsta sve dok se napokon ne utjelovi u ljudskom obličju u kojem mu se pruža prilika da shvati Boga. U ljudskom obličju duša prolazi kroz različite stupnjeve svjesnosti.

Učeći svoje lekcije ona stvara i otplaćuje svoju karmu. Iskustva ovih mnogih utjelovljenja namijenjena su da probude naše razumijevanje kako je život bez Boga besmislen te da je naš izvorni položaj da mu se vratimo.

Bhagavad-gita kaže da se nakon mnogo rođenja i smrti onaj tko stekne pravo znanje predaje Vrhovnom Izvoru, znajući da je On uzrok svih uzroka i sve u svemu. No, ističe se kako je takva duša uistinu rijetka. Djelatnosti koje činimo u ovome tijelu određuju naše iduće tijelo. Vede govore da se transmigracija duše ne događa nasumce. Ako u određenom životu djelujemo grješno, u idućem životu rodit ćemo se u obličju zvijeri. Bog je milostiv i svakome ispunjava njegove želje.

Bhagavad-gita nas poučava da suptilna stvarnost postaje gruba stvarnost, jer dok razmišlja o predmetima osjetila osoba razvija vezanost za njih. Iz takve vezanosti razvija se požuda, a iz požude nastaje srdžba. Iz srdžbe nastaje potpuna iluzija, a iz iluzije pomračenost pamćenja. Kada je pamćenje pomračeno, osoba gubi inteligenciju, a kada izgubi inteligenciju ponovno pada u materijalni vrtlog.

Putovanje duše iz tijela u tijelo omogućeno je našim suptilnim željama i našom vlastitom karmom. Svako od 8.400.000 vrsti tijela na najbolji način uobličava odredenu vrstu osjetilnog uživanja koje duša odabire prema svojim vlastitim željama. Bog pruža svojoj djeci priliku da se igraju na pozornici ovoga materijalnog svijeta i da kušaju i otkrivaju ovaj svijet sve dok napokon ne dođu do zaključka kako prava ananda ili blaženstvo počiva u zajedništvu s Bogom u duhovnom svijetu koji se nalazi izvan ovoga materijalnog svijeta.

[su_divider top=”no” size=”0″ margin=”25″]

[do_widget id=text-50 title=false]