[do_widget id=text-39 title=false]

Teoretsko znanje koje nas ne dovodi do čistoće srca je samo težak teret našem mozgu. Ono jednostavno stvara sve vrste lažnog egoizma i kojekakvih različitih ideja, koncepata i filozofija, koje nisu ništa drugo nego teret. Stoga, učenje koje za svrhu ima jednostavno gomilanje znanja je jedna od najvećih prepreka duhovnom napretku.

Filozofska je činjenica da tko god da smo, uvijek postoji netko tko može uzrokovati štetu onome što imamo i za što se zalažemo. Vedski spisi objašnjavaju kako su polubogovi, administrativni kontrolori kiše, svjetla, zraka i ostaloga, najbogatija, najmoćnija i najutjecajnija bića u materijalnom svijetu, s nevjerojatnim znanjem o prirodi materijalnog i duhovnog, ali budući se oni također nalaze u materijalnom svijetu ni njihovi životi nisu lišeni problema.

Vedski spisi izjavljuju “padam padam yat vipadam” – opasnost postoji na svakom koraku. Krišna izjavljuje u Bhagavad giti “dukhalayam asasvatam” – ovaj je svijet privremen i prepun patnje. Polubogove redovito napadaju demonske i zle sile, i u takvom situacijama oni spoznaju svoju ranjivost i od Boga traže utočiste. Iako su polubogovi puni znanja, zbog kompleksnosti materijalnog svijeta i njihovo znanje ponekad biva prekriveno. Što znači da oni teoretski razumiju princip uzimanje utočišta, ali u praksi ne.

Svatko se u svom životu suočava s izazovima i svatko traži pomoć. Netko može slušati od velikih osoba, čitati spise, učiti od naših roditelja o tome što je dobro, a što loše, ali kad dođe do stvarne situacije lako se zaboravlja praktična primjena jer okolnosti prekriju znanje.

Kada čujemo raspravu o duhovnosti, možemo se osjećati kao da to već znamo, ali kad dođe do pitanja primjene mi to zaboravimo. Koja je korist duhovnog znanja ako ga ne prakticiramo u praktičnom životu?

[do_widget id=text-39 title=false]

Teoretsko znanje koje nas ne dovodi do čistoće srca je samo težak teret našem mozgu. Ono jednostavno stvara sve vrste lažnog egoizma i kojekakvih različitih ideja, koncepata i filozofija, koje nisu ništa drugo nego teret. Stoga, učenje koje za svrhu ima jednostavno gomilanje znanja je jedna od najvećih prepreka duhovnom napretku.

Imamo toliko lijepih primjera velikih duhovnih učitelja koji imaju toliko znanja i toliko puno spoznaja. Njihovo je znanje ciljano na pročišćenje srca i na ponizno služenje Gospodina. Znanje je poput sjemena, a naše srce poput zemlje. Ukoliko srce nije primjereno pripremljeno okopavanjem, čupanjem korova i ostalim pripremama kako bi primilo sjeme, ono će jednostavno biti izgubljeno.

Kada veliki mračni oblaci neznanja uđu u naše živote i prekriju puni mjesec Božjeg prisustva u našem srcu, to cijeli svijet prekriva tamom. Ako vidimo Božju ljepotu u našim životima, vidimo i Njegovu ljepotu svugdje oko nas, ali ako se u našem srcu nalazi tama, tada oko sebe vidimo samo tamu. Trebamo dopustiti da Božje prisustvo poput punog mjeseca otkloni tamu i rastjera oblake neznanja. Kada sva živa bića promatramo kao da su blistave zvijezde, a Boga kao puni mjesec, tada se u našim srcima manifestira stvarna ljepota i ljubav.

Svrha znanja je transformacija srca i potpuno čišćenje uma od svih materijalnih sumnji i miskoncepcija.

Radhanath Swami

[do_widget id=text-50 title=false]