Oko nas je džungla. Kako u svim aspektima života tako i u duhovnosti. Možda smo krenuli nekim Duhovnim Putem, prihvatili nekog duhovnog učitelja, imali neka duhovna iskustva, ali kako znamo jesu li to ‘prave stvari’? Jesmo li izabrali istinski Duhovni Put, izabrali vjerodostojnog učitelja i imali istinska iskustva ili smo opet prevareni. Odgovore na ta pitanja znat ćemo sami, kada postanemo iskreni prema sebi, no trebamo ih biti spremni i prihvatiti.

Prava duhovnost je lišena požude, pohlepe, zavisti, ljutnje, iluzije i ludila. Ona je potpuno čista potreba duše nemotivirana bilo kakvim egoističnim motivima. Nije ju lako prepoznati jer je ovo svijet varalica i prevarenih. S druge strane, Bog ipak pruža pravu duhovnost jer želi istinsku sreću svim bićima. Istinska duhovnost je jednostavna, ali mi smo komplicirani i stoga nam ju nije jednostavno prepoznati.

Pronašli smo 10 zanimljivih kategorija onoga što nije prava duhovnost, koje autor naziva ‘duhovno prenosivim bolestima’ jer, prema njegovim riječima, ove su konfuzne i nezrele koncepcije odnosa prema kompleksnim duhovnim principima, podmukle, nevidljive i šire se poput neke zarazne bolesti. Ponuđene su kao sredstvo prepoznavanja najčešćih duhovnih miskoncepcija.

1. Fast-food duhovnost – Kada se duhovnost miješa s kulturom koja vrednuje brzinu, multi-tasking i instant zadovoljstvo, rezultat će vrlo vjerojatno biti i fast-food duhovnost. To je i rezultat široko rasprostranjenog mita da se oslobođenje od patnji našeg ljudskog stanja može dostići lako i brzo. Jedna nam stvar treba biti jasna – duhovna transformacija se ne može dogoditi nekakvim brzim ‘fiksom’.

2. Lažna duhovnost – Osoba govori, oblači se i ponaša na način na koji, po njegovoj pretpostavci, to radi jedna duhovna osoba. To je jedna vrsta imitacije, poput one kada tkanina s leopardovim uzorkom pokušava imitirati pravo leopardovo krzno.

3. Nejasne motivacije – Iako je naša urođena želja za rastom uvijek istinska i čista, ona se često miješa s nižim motivima kao što su želja za ljubavlju, pripadnošću, ispunjenjem naših unutarnjih praznina na mentalnom nivou te duhovnom ambicijom koja se očituje kao želja da budemo bolji od drugih, izabrani.

4. Poistovjećivanje s duhovnim iskustvom – U ovom se slučaju ego poistovjećuje s duhovnim iskustvom i pripisuje ga za sebe. Počinjemo vjerovati da smo mi utjelovljenje spoznaja koje su se u nama dogodile. U većini slučajeva, ova je ‘bolest’ prolazna, ali ima sklonost da se zadrži duže vrijeme kod onih koji vjeruju da su prosvijetljeni i/ili kod onih koji djeluju kao duhovni učitelji.

5. Produhovljeni ego  Ova se ‘bolest’ pojavljuje kada se sama struktura osobnosti pod vodstvom ega duboko poistovjećuje s duhovnim idejama i konceptima. Rezultat je neprobojna egoistična ljuštura. Kada ego postaje ‘spiritualiziran’, osoba postaje nepropustljiva i ravnodušna za pomoć izvana, zatvorena novom znanju i konstruktivnom feedbacku. Postajemo nepristupačno ljudsko biće zakržljalo u duhovnom razvoju, a sve to u ime duhovnosti.

Klikni na stranicu broj 2 za sljedećih 5…