U našim životima, naše je srce tamo gdje su naši korijeni. Kada se korijeni naše pažnje i naše privrženosti povezuju, možemo stvoriti ogromnu snagu. Čak i kada dođu oluje – oluje iskušenja, oluje straha, oluje preokreta i izazova – možemo jedni druge održati snažnima. To je duhovni princip.

Postoji predivan stih u Bhagavad-giti. Kada sam ga prvi put čuo, pomislio sam: “To je ono što sam tražio.” Rođen sam u židovskoj obitelji blizu Čikaga i oduvijek sam imao sklonost prema duhovnosti. Ali sam vidio toliko mržnje i podjele u ime Boga. To me je jako uznemiravalo. Dva pitanja su mi se pojavljivala u umu – da potpuno odbacim cijeli koncept ili da pokušam naći nešto dublje? Nešto što postoji kao esencija koja povezuje i budi karakter i pravu ljubav. Nešto zajedničko? Vjerovao sam u tu esenciju i tražio sam ju.

Putovao sam stopiranjem iz Londona, kroz Europu, kroz Bliski Istok, putovao kroz Indiju i proučavao različite religije od različitih učitelja pokušavajući pronaći tu esenciju. Kad sam u jednom trenutku čuo jedan stih iz Bhagavad-gite (5.18), pomislio sam, da, to je ono što svijetu treba. To je ono što ja trebam.

vidya-vinaya-sampanne  brahmane gavi hastini
suni caiva sva-pake ca  panditah sama-darsinah

“Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim očima učenog i plemenitog brahmanu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse (koji ne pripada niti jednoj kasti).”

Pravu mudrost ne definira količina podataka koju sakupimo u našem mozgu. Pravu mudrost ne definiraju fakultetske dipome i doktorati ili brojnost sljedbenika. Prava se mudrost mjeri koliko netko ima mogućnost vidjeti sva živa bića jednakim očima, vidjeti sam život svetim i tu životnu silu, koja je iznad ovog materijalnog tijela i uma, kao našu pravu esenciju.

Gdje god da postoji život, on je svet. Život je svet. Kada shvatimo kako je naš vlastiti život svet, shvatiti ćemo tu svetost i poštivat ćemo ju gdjegod da vidimo život – u svakom stablu, svakoj biljci i životinji, u svakom živom biću.

Radhanath Swami