Suvremeni znanstvenici i filozofi uglavnom su previše materijalistički orijentirani u svojim teorijama i zaključcima. Iz tog razloga oni nisu sposobni objasniti način na koji se mijenja fizičko tijelo. Charles Darwin je pokušao proučiti promjene fizičkog tijela, ali budući da nije imao znanje o suptilnom tijelu, nije mogao objasniti kako se odvija proces evolucije. Osoba može napustiti fizičko tijelo, ali i dalje djeluje u suptilnom tijelu. Oni koji ne mogu shvatiti djelatnosti suptilnoga tijela zbunjeni su idejom da jedno fizičko tijelo uzrokuje drugo fizičko tijelo. To se odvija savršenim uređenjem prirodnih zakona koji imaju svoj izvor u višim dimenzijama.

Suvremena znanost i zakon karme

Važno je pitanje što suvremena znanost misli i kako tumači zakon karme? Je li već negdje u svijetu bilo znanstvenih pokušaja proučavanja zakona karme? Koliko je autoru ove knjige poznato, u Rusiji su dvojica znanstvenika (ali odvojeno) proučavali tajanstveni fenomen karme. Bili su to Boris Iskakov s Instituta za fizikalni inženjering u Moskvi i Anatolij Okhatrin, istaknuti ruski istraživač. Schrodingerove i Diracove jednadžbe, koje su u kvantnoj fizici dobro poznate, opisuju zakone o “sačuvanju vjerojatnosti za tokove materije na razini elementarnih čestica mikrosvijeta”. Ali kako tvrdi dr. Iskakov, on je putem određenih matematičkih transformacija dobio ekvivalentne jednadžbe vrlo široke primjenjivosti. One opisuju zakone o sačuvanju vjerojatnosti za tokove materija, energije i informacije što se podudara s drevnim načelom orijentalne filozofije o karmi. U užem smislu, on tvrdi da svako djelo ili misao, dobro ili loše, uzrokuje odgovarajuću nagradu ili kaznu. U širem smislu, to označava načelo jedinstva, cjelovitosti te unutrašnje uvjetovanosti i uzročnosti u svemiru. Prema dr. Iskakovu, zakon karme je zakon o sačuvanju informacija za tokove materije na razini najsuptilnijih elementarnih čestica mikrosvijeta. Drugim riječima, čitav svemir predstavlja neku vrstu informacijsko-genergetskog polja u kojem se bilježe informacije o svim događajima u njemu. U svojim jednadžbama on ne opisuje samo kretanje materije, već također razvoj sveukupnosti međusobnih povezanosti, signala, događaja i procesa. Što se karme tiče, on je shvaća kao široku filozofsku kategoriju univerzalne među-uvjetovanosti, uzročnosti i ovisnosti u kombinaciji s načelom jedinstva i cjelovitosti svemira. Dalje on govori 0 karmičkim valovima koji se šire brže od valova svjetlosti.

Znanstveni istraživač Anatolij Okhatrin potvrđuje u svojim radovima ideju o eteru ili univerzalnom leptonskom plinu, koji sadrži potpunu informaciju o materijalnom svijetu. On tvrdi da skupine najsvjetlijih čestica, mikroleptona, nose misli i osjećaje ljudi i sposobne su putovati u prostoru i vremenu. Zakon karme tako predodređuje većinu parametara ljudskoga života, ali sloboda izbora je također sačuvana. Osoba je slobodna donijeti bilo koje odluke i za njih nositi punu odgovornost. Osoba oblikuje svoju sudbinu i plaća posljedice tih odluka. Stoga postoji predodređeni dio budućnosti, koji osoba ne može promijeniti, i postoji mogući ili promjenjiv dio, na koji može utjecati.

Interesantno je kako dr. Iskakov opisuje dalje zakon karme. On tvrdi da ako je svako pojedino tijelo na informacijskoj razini prisutno kroz cijeli svemir, tada u svakoj maloj oblasti prostor-vrijeme mora postojati informacija o čitavom svemiru. Tako je svaka zona prostora najpotpunija enciklopedija, u beskrajnom spremištu znanja o svemiru. Misli, osjećaji i djelovanja ljudi imaju svoje postojanje u prostoru i vremenu. Ako generiramo dobre misli i djela – ljubav, milost, istinu, ljepotu, doprinosimo ne samo vlastitom dobru nego i dobru čovječanstva. U protivnom, kada začnemo zle, zavidne i grješne misli i djela, time zagađujemo energetsko-informacijsko polje svemira čime ljudski rod biva osuđen. U sadašnjem trenutku naš opstanak u velikoj mjeri ovisi o ekologiji duha. Zakon karme je nešto poput depozita u banci – kakav ulog stavimo, takvu posljedicu dižemo s računa. Zato treba stalno i strpljivo pozivati na dobro djelovanje i izbjegavanje zla. Drugim riječima, nije dovoljno, u tom smislu, izdvojeno djelovati, već treba utjecati i na druge.

Kao i većina suvremenih znanstvenika koji nastoje sve pojave objašnjavati na mehaničkoj ili fizikalnoj razini postojanja, tako i dr. Iskakov kao i Anatolij Okhatrin nastoje biti u istom krugu znanstvenih razmišljanja, ali kao mali učinjen pomak dalje oni koriste ideje vedskih spisa koje uokviruju u jednostavne fizikalne jednadžbe i tako objašnjavaju. Naravno, zbog svojih materijalističkih nazora života oni priznaju da postoji jedno univerzalno načelo jedinstva i cjelovitosti svemira, ali ga svode na to i definiraju kao puki mehanički zakon koji zavisi od različitih segmenata i pojava unutar materijalne prirode i ništa više od toga. Međutim, zakon karme nije puki fizički zakon uzroka i posljedice, već je to prije svega moralni zakon. Ne samo da osoba dobija istu reakciju na svoje djelatnosti, već prema vedskim spisima osoba prema moralnom zakonu dobija “odgovarajuću kaznu”. Nije isto ubiti brahmanu, svetu osobu, i običnog čovjeka. Nije isto ubiti kravu i kozu, itd. Prema moralnom zakonu karme neke posljedice su teže od drugih. U skladu s tim, ako već govorimo o moralnom zakonu tada sigurno trebamo prihvatiti činjenicu da izvor tog moralnog zakona mora biti neko “inteligentno načelo” koje objedinjava i upravlja ovim univerzalnim među-uvjetovanostima, uzročnostima i ovisnostima. To načelo jedinstva i cjelovitosti svemira na vrlo precizan moralni način dodjeljuje rezultate našega djelovanja pa prema tome ono može biti samo “svjesna osoba” jer inteligencija se “veže” samo uz osobe. Ona ne dolazi i ne izvire iz tupe inertne materije.

Zakon o održanju mase reakcija

Da bismo zakon karme još bolje shvatili možemo spomenuti iz kemije “zakon o održanju mase”. Već prije smo napomenuli kako nagomilane reakcije izgledaju kao želatinasta plazma koja pulsira unutar suptilnih tijela osoba. Svo sjeme prošlih djela i misli umetnuto je u tu plazmu, koja nas prati život za životom. U svakom životu određeno karmičko sjeme ispušta se u živčani sustav s kodiranim impulsima i tendencijama, potom se pretvara u kemikalije na fizičkoj razini, te na taj način utječe na naša sadašnja djela. Prema Vedama, karma je oblik duhovno-magnetske energije. Ta identifikacija njezine magnetske kvalitete glavna je točka za shvaćanje zašto se karma radije vraća nego odlazi. No, vratimo se spomenutom “zakonu o održanju mase” iz kemije. Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, pri svakoj se kemijskoj reakciji dio ukupne mase reagensa mora pretvoriti u energiju, ili potpunije rečeno, u reakcijsku energiju. To vrijedi i za karmu. Dio mase želatinaste plazme (karmičkih sjemenki) koja pulsira unutar suptilnih tijela osoba, pri svakom se očitovanju pretvara u reakcijsku energiju. Kao što smo ranije spomenuli, svaka karma ili učinjeno djelo stvara vibraciju u umu. Te vibracije ili vasane magnetske su nakupine podsvjesnih impresija ili dojmova. Tako, na primjer, dobra djela privlače dobre reakcije, a loša privlače loše. Svaka karma nastavlja s privlačenjem dok ne bude demagnetizirana. To se ispunjava kroz njezino ponovno proživljavanje.

Veze i njihove reakcije

U mehanici se vezama nazivaju mehanički ili fizički uređaji koji ograničavaju, odnosno spriječavaju gibanje nekog tijela. U Bhagavadgiti (13.22) je rečeno: “Zbog svog dodira s materijalnom prirodom živo biće u materijalnoj prirodi slijedi puteve života, uživajući u tri sile prirode (vrlina, strast i neznanje). Tako nailazi na dobro i zlo u raznim vrstama života.”

Kada govorimo o “živom biću”, tada mislimo na duhovne duše različite od materijalnih tijela. Ovaj stih je veoma važan za razumije-vanje zakona karme i reinkarnacije ili seljenja duše iz jednog tijela u drugo. Dakle “vezanost” živog bića za materijalno postojanje uzrok je stvaranja karme. Pod utjecajem materijalne želje ono se mora seliti iz jednog tijela u drugo. Ako osoba nije utemeljena u svojoj duhovnoj svjesnosti, njezina će je materijalna svjesnost prisiliti da prelazi iz jednoga tijela u drugo, jer od davnina njeguje materijalne želje. To shvaćanje i te veze moraju se promijeniti. Ako se čestica ili tijelo ne može odvojiti, veza se naziva “postojanom”.

“Živa bića u uvjetovanom svijetu (od pradavnih vremena) vječni su odvojeni djelići Boga. Zbog uvjetovana života teško se bore sa šest osjetila, u koja se ubraja i um.” (Bg, 15.7)

Razvijajući svoju vezanost za ovaj svijet i stvarajući svoju karmu, živo biće biva podvrgnuto utjecaju materijalnog vremena i nailazi na neprestano rađanje i umiranje.

“Zaplevši se u mrežu stotina tisuća želja, obuzeto požudom i srdžbom, obmanuto neznanjem, zbunjeno raznim tjeskobama, postaje previše vezano za osjetilno uživanje i pada sve niže i niže.” (Bg, 16.11-16)

Vede nas usmjeravaju prema duhovnom životu. Duhovni ili unutarnji život vodi nas do naših izvornih veza s Bogom. Te duhovne unutarnje veze s Bogom sprječavaju pomak duše unutar kruga materijalnog relativnog vremena.

“Onaj tko nalazi sreću u sebi, tko aktivno uživa u unutarnjem zadovoljstvu i teži za unutarnjim ciljem, savršen je mistik. Oslobođen je i sretan u ovom svijetu. Takva oslobođena osoba ne osjeća privlačnost prema osjetilnom zadovoljstvu, već uvijek u transu uživa u unutarnjem zadovoljstvu. On je već utemeljen u transcendenciji.” (Bg, 5. poglavlje)

“Kad utjelovljeno biće prekine svoje veze s tri sile materijalne prirode koje utječu na tijelo, može se osloboditi rođenja, smrti, starosti i patnji koje oni donose te čak u ovom životu uživati u nektaru.” (Bg, 14.20)

U ovom se stihu objašnjava kako čovjek, čak i u ovom tijelu, može ostati na transcendentalnom položaju. Premda se osoba može nalaziti u materijalnom tijelu, zahvaljujući napredovanju u duhovnom znanju može se osloboditi utjecaja guna, triju sila materijalne prirode. Tako čak i u ovom tijelu može uživati u duhovnoj sreći. Djelovanje veza karme na naš život očituje se u tome što te veze sprječavaju, odnosno mijenjaju svjesnost duše i tako ne dopuštaju da se ona okrene i posveti duhovnom životu. Djelovanje koje nastaje iz vezanosti za osjetilno uživanje pobuđuje tri sile prirode koje nas zarobljavaju u vječiti krug rađanja i umiranja. Poznati su nam Newtonovi zakoni u dinamici. U prvom zakonu on govori da svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili gibanja po smjeru sve dok neka sila, koja na njega djeluje, to stanje ne promijeni. U trećem zakonu Newton govori da je svakoj akciji uvijek jednaka i suprotno usmjerena reakcija. Taj se zakon često naziva i načelom akcije i reakcije.

No prema Vedama, ti zakoni ne djeluju samo na fizičkoj razini, već zahvaćaju u potpunosti sve objekte i zbivanja u svemiru kao jedinstveno sveopće i cjelovito načelo. Stoga se s pravom zakon karme i naziva “zakonom univerzalne pravde”.

Ako osoba nekoga ubije, na tu njezinu akciju dobit će suprotno usmjerenu reakciju tj. umorena će osoba u sljedećem životu ubiti svoga ubojicu iz prošlog života. Znanstvenici ne mogu objasniti kako karma utječe na svjesnost bića i time na njegovo djelovanje. U Bhagavadgiti je rečeno da onaj tko ubije, na njega pada teret grijeha (reakcije za njegovo djelovanje) ali to se naravno proširuje i obuhvaća i ostala djelovanja živih bića.

Uravnoteženi sustav života

Vedski su fizičari, proučavajući sile koje vladaju u ovom svemiru, spoznali kako djeluju postojeći sustavi sila u odnosu na živa bića i suprotno, kako živa bića trebaju djelovati u odnosu na sustave sila svemira. U mehanici (statika) saznajemo da se skup sila koje djeluju na bilo koje kruto tijelo naziva sustav sila. Pri tom se razlikuje slobodno i vezano ili neslobodno tijelo. Zanimljivo je da isto tako u Bhagavad-giti nalazimo stih u kojem se kaže: “Postoje dvije vrste živih bića: neslobodna (pogrešiva) i slobodna (nepogrešiva). U materijalnom svijetu svako živo biće je pogrešivo, a u duhovnom svijetu svako se živo biće naziva nepogrešivim”. (Bg, 15-16)

Kakva je dakle razlika između’slobodnog i neslobodnog tijela? Slobodnom tijelu nisu nametnute nikakve veze jer pod djelovanjem zadanog sustava sila može biti u ravnoteži, odnosno miruje i to se naziva “uravnoteženi sustav sila”. Bez obzira na djelovanje više sustava sila na slobodno tijelo, ono pri tom ne mijenja svoje stanje mirovanja ili stanje gibanja. Za takav odnos između više sustava tijela kaže se da su ekvivalentni. Dakle, slobodna osoba je u svakom trenutku ekvivalentna svim sustavima sila u svemiru. Ali kako ona to postiže? U Bhagavad-giti je rečeno: “Onaj tko odbacuje naredbe svetih spisa i djeluje po vlastitim hirovima ne dostiže ni savršenstvo, ni sreću, ni duhovni svijet. Čovjek treba na temelju propisa spisa shvatiti što je njegova dužnost. Znajući takva pravila i propise, treba postupati u skladu s njima kako bi se mogao uzdići”. (Bg, 16.23-24)

Prepoznavanje vlastitog položaja i zadane dužnosti u svemiru uzdiže i pročišćava svjesnost živih bića. Čovjek se treba pitati kakav je njegov zadatak u ovome materijalnom svijetu i koji odnos treba razviti u njemu kako bi djelovao ispravno. Vede olakšavaju prepoznavanje našega smisla i cilja u životu a to je neprestana borba za dostizanjem viših razina svijesti, sve dok osoba ne postigne svoje oslobođenje od uvjetovanosti materijalnih sila i ne prepozna svoj duhovni identitet i duhovne dužnosti. Kao što mehanika dijeli sile na izvanjske i unutarnje, tako Vede opisuju izvanjsku silu koja se sastoji od tri glavne sile –sattve ili vrline, rajasa ili strasti i tamasa ili neznanja. Kombinacijom tih triju sila dobijamo skup svih izvanjskih sila u svemiru koje nas uvjetuju da stvaramo daljnju karmu. Svoj položaj možemo promijeniti ukoliko promijenimo kvalitete svojih želja i počnemo prakticirati duhovni život.

Unutarnje sile nemaju materijalne odlike i one, za razliku od opisa mehanike, utječu na uvjete ravnoteže tijela. Te unutarnje sile duhovne su prirode i razvijanje našeg odnosa s njima oslobađa nas od utjecaja izvanjskih sila.

“Velike duše su oslobođene, nisu pod utjecajem izvanjskih sila, nalaze se pod zaštitom unutarnje prirode. One su potpuno zaokupljene duhovnim djelatnostima jer prepoznaju svoj duhovni izvor, Svevišnju Božansku Osobu”. (Bg, 9.13)

U ovom stihu nalazimo preliminarnu formulu kojom se živo biće može osloboditi nadzora materijalne prirode.

Kako to možemo postići? Samo ako se predamo Svevišnjem Gospodinu oslobađamo se nadzora materijalne prirode. Budući daje živo biće granična moć (tatastha shakti), čim se oslobodi nadzora materijalne prirode, biva stavljeno pod vodstvo duhovne prirode zvane daiviprakriti (božanske prirode).

Zakon akcije i reakcije

Mogu li se u tehničkim, ekonomskim i biološkim sustavima naći primjeri koji pokazuju univerzalno djelovanje karme prema navedenoj definiciji?

Općenito je poznat treći Newtonov zakon: “Akciji je uvijek jednaka i suprotno usmjerena reakcija. Taj se zakon često naziva načelom jadnakosti akcije i reakcije”. (Tehnička enciklopedija, svezak 5, str 37). Ovo načelo može se shvatiti kao činjenica da svako djelovanje izaziva odgovarajuće protudjelovanje, tj. ništa se ne gubi. U tom kontekstu može se razmatrati jedan od temeljnih zakona kemije – Zakon o održanju mase.

Može se reći da uređaji i sustavi trebaju raditi stabilno kako ne bi ugrožavali sebe i okolinu. Uzmimo primjer održavanja temperature u nekoj prostoriji. Radi jednostavnosti i razumijevanja razmotrimo primjer održavanja temperature u stanu s etažnim centralnim grijanjem. Takav sustav sastoji se od uređaja koji može razvijati toplinu (plinski bojler), uređaja koji omogućuje korisniku određivanje željene temperature u stanu (termostat), grijaćih površina (radijatori) i cijevi za povezivanje bojlera i radijatora. Rad sustava zasniva se na načelu grijanja vode u bojleru koja kružnim cirkuliranjem kroz cijevi i radijatore grije okolni zrak i time podiže temperaturu u prostoriji. Pri tom se voda hladi pa mora ponovno biti grijana. Termostat će uključiti bojler ako je temperatura u prostoriji niža od zadane, a isključiti ga ako je dostignuta zadana temperatura. Gdje su tu akcija i odgovarajuća reakcija? Akcija je hlađenje prostorije zbog djelovanja hladnog zraka izvan prostorije. Reakcija je djelovanje sustava centralnog grijanja da neutralizira to rashlađivanje i povrati željenu temperaturu u prostoriji. Ovdje je bitno uočiti da će reakcija biti odgovarajuća tj. ekvivalentna. To se ostvaruje izborom bojlera odgovarajuće toplinske moći, što znači da projektant mora izabrati elemente odgovarajuće sustavu kao stabilnoj cjelini. Mora se, na primjer, izbjeći da se bojler uključuje i isključuje prečesto, što remeti mir, a odrazilo bi se i na vijek trajanja uređaja. Možemo zaključiti da je uvjet ispravnog rada ovog tehničkog sustava konstrukcija koja će djelovati po načelu akcije i odgovarajuće reakcije.

Očigledan je primjer uzimanja hrane kod živih bića. Kao što je poznato, sva bića u određenim vremenskim razmacima osjećaju glad. Ako pojedu premalo, glad će se brzo javiti. Prevelika količina hrane izazvat će gojaznost, što znači smanjenje pokretljivosti, a to može imati različite posljedice. Ako konzumiraju hranu lošije kvalitete, može doći do bolesti organizma. Na ovom se primjeru vidi da termin “odgovarajuća reakcija” treba vrlo pažljivo uzimati u razmatranje. U ekonomskim i financijskim relacijama, zakon akcije i odgovarajuće reakcije još je očitiji. Uzmimo relaciju radnici – zarada. Ako poslovodstvo nekog poduzeća slabo plaća radnike, oni će zbog nezadovoljstva slabo raditi, a manjak će pokušati nadoknaditi dopunskim radom. Poslije nekog vremena poduzeće će propasti. Ako su pak plaće nerealno (nezasluženo) velike, tada se troši nezarađeno, što znači da se zapravo rasprodaje imovina poduzeća. U oba slučaja uzrok neuspjeha je nepoštivanje zakona da na određenu akciju (stvarni rad) treba uslijediti odgovarajuća reakcija (stvarna zarada). Može se reći da je odgovarajuća reakcija ona koja dovodi do toga da sustav dođe u ravnotežno stanje i da može pravilno funkcionirati.