Sveti Franjo Asiški se molio: “Gospodine, neka budem instrument Tvoje volje.” Nije se molio da nešto dobije, već da pruži, da bude oslobođen sve sebičnosti i da bude ispunjen nesebičnošću. Molio se da vidi svako živo biće kao svog učitelja. “Neka budem ponizni sluga koji je u stanju uzdići, pomoći i brinuti se za svu moju braću i sestre ovoga svijeta.”

Ako imate prišteve na svom tijelu zbog neke krvne bolesti, stavljajući zavoje na njih dobit ćete neko privremeno olakšanje. Ali dokle god postoji bolest u našem tijelu, prištevi će se nastaviti pojavljivati. U našem društvu postoji toliko puno sastanaka – kongresni sastanci, sastanci Ujedinjenih naroda i altruistični sastanci. Oni pokušavaju riješiti probleme ovog svijeta. Ponekad uspiju dogovoriti neko primirje i donijeti nekakvo olakšanje. Ali budući da još uvijek postoji pohlepa, požuda, ponos, zavist, ljutnja i iluzija u ljudskim srcima, nema ni govora o miru. Bolest ostaje.

Mi se također trebamo baviti rješavanjem simptoma ili posljedica, ali to nije dovoljno. Ljudi bacaju otpad u rijeke, jezera, mora i u zrak. Vrlo je dobro da donesemo neke zakone kako ljudi to ne bi radili, ali to nije trajno rješenje jer će ih oni jednog dana opet bacati. Što je taj otpad koji se baca u zrak, vode i na zemlju? To je analogija za otpad koji se nalazi u našim srcima. Taj je prljavi i odvartni otpad nastao jer su ljudi motivirani pohlepom.

Stoga je jedino stvarno rješenje da mora doći do promjene u srcu. Ako nismo dio rješenja, onda smo dio problema. Ako naše vlastito srce nije pročišćeno, kako ćemo pomoći u prosvjetljenju drugih? Stoga se istovremeno trebamo baviti izvanjskim stvarnostima ovog svijeta i pokušati stvari učiniti boljima, ali moramo također znati da se pravo rješenje nalazi u pročišćavanju srca, jedinstvu duše s Bogom. Zato je najuzvišenija molitva da postanemo instrument u rukama Boga čime možemo ovom svijetu donijeti istinsko jedinstvo i duhovni mir.