Naše su djelatnosti čiste kada spoznamo da nismo mi ti koji djelujemo, već da smo instrumenti u Božjim rukama i da je potrebno ispuniti Njegovu volju. Dokle god mislimo “Ja činim dobar posao”, mi postajemo ponosni i naša je svjesnost zagađena.

Bog je taj koji djeluje. Da nam Bog nije dao zrak, bismo li mogli disati? Da nam Bog nije dao Sunce, bismo li mogli vidjeti? Da nam Bog nije dao kišu, bismo li mogli piti vodu i jesti hranu? Da na Bog nije dao zemlju, bismo li mogli preživjeti?

Sve od čega smo sačinjeni je Božji poklon. Ni naši preci ni znanstvenici nisu stvorili stvari od kojih preživljavamo – sunčevu svjetlost, zrak, kišu, zemlju, hranu ni samo naše tijelo. Naša majka i otac nisu proizveli ovo tijelo. Oni su bili samo instrumenti. Nije naš otac izmislio sjeme života svojom inteligencijom. Bog je izmislio sjeme i stavio ga u oca koji je samo Božji instrument koji stavlja sjeme u majku.

Bog je napravio maternicu. Majka nije sama stvorila svoju maternicu. Majčina utroba je Božji instrument kako bi sjeme koje je postavio moglo rasti. Bog nam je dao rođenje. Bog je stvorio svaku vlas kose na našoj glavi i svaku poru na našem tijelu. Sve je On to stvorio i dao nam sve što nam je potrebno da bismo održavali naš život.