[do_widget id=text-20 title=false]

Budući da se nalazi između unutarnje i izvanjske moći, vječna transcendentalna živa bića nazivaju se rubna energija Boga. Zapravo, živa bića nisu namijenjena da budu uvjetovana materijalnom energijom, no, iz razloga što na njih djeluje lažan osjećaj gospodarenja nad materijalnom prirodom, potpadaju pod utjecaj te iste moći i na taj način postaju uvjetovana trima gunama prirode.

Srimad Bhagavatam (SB, 2.5.19) spominje kako ove tri vezujuće sile materijalne prirode, koje se dalje očituju kao materija, znanje i djelatnosti, stavljaju vječno transcendentalno živo biće pod uvjete uzroka i posljedica, tako da postaje odgovorno za takva djela.

Ova izvanjska energija prekriva čisto znanje živoga bića o svome vječnome životu s Bogom, i to prekrivanje živoga bića neprestani je proces pa je uvjetovana duša praktički u vječitom neznanju. Takvo je čudesno djelovanje maye ili izvanjske energije koja se ispoljava kao da je proizvod materije. Uslijed prekrivajuće moći materijalne energije, suvremeni znanstvenik ne može sagledati ništa što je izvan svjetovnih uzroka, ali iza materijalnih kreacija postoje djelovanja adhibhuta, adhyatma i adhidaiva koja ne može sagledati uvjetovana duša koja se nalazi u guni neznanja.

Objasnimo ovo malo detaljnije:

  1. Adhibhuta kreacija obuhvaća ponavljanje rođenja i smrti zajedno sa starošću i bolešću.
  2. Adhyatma kreacija uvjetuje duhovnu dušu.
  3. Adhidaiva kreacija predstavlja sustav upravljanja.

Ovo su materijalne kreacije uzroka i posljedica kao i osjećaja odgovornosti za živa bića koja djeluju u materijalnome svijetu. Uostalom, predstavljaju očitovanje uvjetovanog stanja života, a najveće savršenstvo koje ljudsko biće može dostići predstavlja oslobađanje od takvog stanja uvjetovanosti.

Odrazi stvarnosti

Vrhovna se Duša uspoređuje s mjesecom na nebu, a živa bića s odrazom mjeseca na vodi. Bhagavatam (SB, 3.7.11) govori o tome da kao što se promatraču čini kako mjesec, koji se odražava na vodi, podrhtava uslijed dodira s odlikom vode, tako osobeno biće u dodiru s materijom izgleda kao da ima odlike materije.

Mjesec na nebu je nepomičan, i ne izgleda da podrhtava kao mjesec na vodi. Zapravo, kao i izvorni mjesec na nebu, ni njegov odraz na vodi ne bi trebao podrhtavati, no, u dodiru s vodom odraz naizgled podrhtava, iako je mjesec u zbilji nepomičan. Voda se pomiče, ali mjesec ne. Slično tome, živa su bića naizgled zaprljana materijalnim odlikama kao što su iluzija, jadikovanje i nevolje, iako su ovakve odlike potpuno odsutne u čistoj duši. Spomenimo riječ pratiyate koja znači “naizgled”, i “nestvarno” (kao iskustvo da je nekome glava odsječena u snu).

Odraz mjeseca na vodi čine odvojene zrake mjeseca, a ne pravi mjesec. Odvojeni djelići i čestice Boga zapleteni u vodi materijalnog postojanja imaju odliku podrhtavanja, dok je Bog kao pravi mjesec na nebu, koji nije u dodiru s vodom. Svjetlost sunca i mjeseca koja se odražava na materiji čini je svjetlom i vrijednom hvale. Simptomi života uspoređuju se sa svjetlošću sunca i mjeseca, koji obasjavaju materijalne kreacije kao što su drveće i planine.

Manje inteligentni ljudi prihvaćaju odraz sunca ili mjeseca kao pravo sunce ili mjesec i čista se monistička filozofija razvija iz tih ideja. Zapravo, svjetlost sunca i mjeseca razlikuje se od samoga sunca i mjeseca, iako su uvijek povezani. Svjetlost mjeseca, koja se širi nebom, izgleda bezlična, ali je planet Mjesec, kakav jest, osoban, kao i živa bića koja na njemu žive (Vede tvrde kako su svi planeti naseljeni). Mjesečina na Taj Mahalu izgleda mnogo ljepše nego ista svjetlost u divljini. Iako je svjetlost mjeseca svuda ista, budući da se različito cijeni, izgleda drukčije. Slično tome, svjetlost Boga svuda se jednako rasprostire, no, budući da se različito prima, izgleda drukčije.

Prema tome, ne trebamo prihvatiti odraz mjeseca na vodi kao zbilju i pogrešno shvatiti čitavu situaciju, prihvaćajući monističku filozofiju. Treperava odlika mjeseca je također promjenjiva. Kada je voda mirna, nema nikakvog podrhtavanja. Smirenija uvjetovana duša manje podrhtava, ali zbog dodira s materijom podrhtavajuća odlika je manje ili više svuda prisutna.