Za većinu nas smrtnika, riječ Veda još i danas je ostala zagonetna, nedokučiva tajna sa svojim dubokoumnim porukama, na prvi pogled teško razumljivim današnjem suvremenom čovjeku. Kada tome još pridodamo i zemlju njihovog podrijetla – Indiju, koja sa svojom misterioznom kulturom predstavlja i danas brojne, nerješive zagonetke suvremenim znanstvenicima, arheolozima i povjesničarima, onda njihova tajanstvenost postaje još složenija i veća.

Sve to nas zajedno počinje asocirati i stvarati slike u našoj glavi o nekim davno zaboravljenim knjigama, prekrivenim prašinom u brojnim hramovima Indije, pisane još k tome i nekim nerazumljivim, zastarjelim jezikom. Upravo takve asocijacije mogu biti razlog našeg distanciranja i stvaranje dogmatičnih zaključaka o ovim drevnim spisima. Nažalost, bez pravoga povoda.

Vede, iako najstariji filozofsko-religiozni spisi svijeta, imaju i danas itekako značajnu ulogu u oblikovanju stvaralačko-progresivne evolucije čovječanstva. Bez obzira na koju egzaktnu suvremenu znanost stavimo naglasak, Vede će zacijelo u svakoj od njih pronaći svoje mjesto. Razlog tome leži u njihovom sveobuhvatnom naučavanju o svim poznatim aspektima ljudskoga društva u cjelini.

Izvor Veda

Brahma, prvorođeno biće u našem svemiru, stvoren iz lotosovog cvijeta, na samom pragu kozmičke manifestacije, bezuspješno je, u potpunoj zbunjenosti i dubokom neznanju, pokušavao spoznati izvor kreacije, svog podrijetla i smisao svoje egzistencije. Nemoćan da shvati tajnu stvaranja i smisao kozmičke kreacije, pokretao je svoje oči u svim smjerovima i tako su se na njegovom vratu pojavile četiri glave za promatranje zbivanja u sva četiri smjera svemira. Međutim, okružen gustom tminom kozmosa, njegova vizija stvarnosti bila je u potpunosti onemogućena. Milošću Svevišnjega, odjednom je iznad sebe začuo mistični glas koji je izgovorio dva sloga – ta-pa (na sanskrtu “strogost”). Usredotočivši se s dubokom koncentracijom na ove tajanstvene slogove, ubrzo je shvatio da osoba koja ih je izgovorila mora biti neko uzvišeno superiorno živo biće od kojega je i sam stvoren. Tako, u dubokoj meditaciji i strogosti, nakon stotinu godina (za primjer, jedan Brahmin dan i noć iznosi 8 640 000 godina prema zemaljskom proračunu), prosvijetljen savršenom spoznajom kroz srce, postao je sposoban realizirati sveukupnost vječnoga znanja, oblikovanog u formi transcendentalne zvučne vibracije “aum” (Om). Ovaj transcendentalni zvučni slog “aum” ili omkara (naziva se još i pranava) je zvučni predstavnik Apsolutne Istine tj. Boga. Svojom dubokom meditacijom na omkaru, Brahma je spoznao savršeno znanje o duhu (vječnom) i materiji (prolaznom) ili Vede. Inače, iz ova tri glasa “aum”, Brahma je stvorio ostale glasove abecede. Od njegovog lica, očitovale su se četiri Vede – Rig, Yajur, Sama i Atharva. S ovim transcendentalnim slogom – omkarom, započinju i sve vedske himne.

Podjela Veda

Vede na sanskrtu znače “znanje”, a predstavljaju harmoničnu cjelinu sastavljenu od Rig, Yajur, Sama i Atharva Vede. One su objašnjene u 18 Purana i još podrobnije u 108 Upanishada. Upanishade su sažete u Vedanta-sutri, a njen prirodni komentar predstavlja uzvišeni spjev Shrimad-Bhagavatam. Uz Itihase, koje nam daju informacije o povijesnim događajima u svemiru, počevši od samog početka kozmičke manifestacije, i poznate spjevove Ramayanu i Mahabharatu, ovi dodaci upotpunjavaju obim vedskih spisa, te se nazivaju Upapurane ili “Peta Veda”.

Smisao Veda

 Možda će vam to zvučati nevjerojatno i pomalo pretenciozno, ali svo znanje koje danas poznajemo proistječe i pronalazi svoje korijene u Vedama. One sadrže savršeno znanje koje obuhvaća sve vrste znanja neophodnog ljudskom društvu. Dakle, možemo sa sigurnošću konstatirati činjenicu da Vede predstavljaju cjelokupnu zbirku sveg postojećeg znanja čovječanstva. Ovi spisi su doista ogromni, pa tako, primjerice, Rig Veda sadrži 1 017 vedskih himni, a spjev Mahabharata 1 500 000 stihova. Vede se smatraju uputom za upotrebu ovog materijalnog svijeta. S jedne strane one sadrže znanje o smislu postojanja ovoga svijeta i života, te znanje o samospoznaji. S druge strane, Vede nam daju upute kako na najbolji način živjeti u ovome materijalnom svijetu i istovremeno se uzdići na višu, duhovnu razinu. Iako opisuju razne procese koji su namijenjeni uzdizanju i evoluciji ljudskoga duha, one se ipak podudaraju i vode osobu ka jednom konačnom cilju – oslobođenju od patnji u materijalnoj egzistenciji i povratku u izvorno duhovno prebivalište – Božje carstvo. Od svih Veda najvažnije su one koje govore o filozofskim i duhovnim temama, a tu posebno možemo istaći transcendentalni spjev Shrimad-Bhagavatam. On se smatra “najzrelijim plodom vedske književnosti” i najpotpunije i najautoritativnije objašnjenje vedskoga znanja. Vedska književnost nije ni mrtva niti zastarjela, međutim, bilo koja književnost – bila ona stara ili moderna – smatra se nevedskom ako odstupa od vedske siddhante (zaključka). Tako različiti filozofski pravci nastali kasnije, a koji svoje korijene vuku iz Veda, kao što su npr. budhizam, jainizam, sikhizam, iako su proizašle iz vedske književnosti, ne smatraju se vedskim. Čak je i misao hinduizma danas daleko od vedskoga zaključka.

Ciljevi vedskih spisa

Glavni cilj vedske književnosti jest prenošenje znanja samospoznaje i dostizanje istine čije prepoznavanje vodi do slobode tj. do oslobođenja od bijeda materijalnog života prouzrokovane patnjama vlastitoga tijela, drugim živim bićima, materijalnim uznemirenjima i ponavljavajućim nevoljama rođenja, starosti, bolesti i smrti. Vede ukazuju da svrha ljudskoga života nije prepuštanje prolaznom ashasvatam, i bijednom dukhalayam svijetu, nego težnja prema vječnoj sreći i pobjedi nad smrću. Prilika koja je dana ljudskome biću u obliku višega stupnja svijesti, jednostavno se ne bi smjela prepustiti poistovjećivanju vlastitoga osobenog bića tj. duše s tijelom i gledištem da je prolazni svijet summum bonum. Znanje je moguće primiti na tri načina: pratyaksha (iskustveno osjetilno opažanje), drugi proces je anumana (teorija zasnovana na očiglednosti), a treći proces stjecanja znanja je shabda (slušanje) koji se smatra najpouzdanijim i najvažnijim. Vedsko znanje je shabda, znanje dobiveno putem slušanja od viših autoriteta, i zbog toga se ono smatra savršenim. Ovi spisi nam pružaju mogućnost pronalaženja i shvaćanja puteva višeg duhovnog poimanja prirode čovjeka i svemira. Vedska uputa glasi: TAMASI MA JYOTIR GAMA, “Nemoj ostati u tami, izađi na svjetlo!”

Nikola Đurđević
astrologija-tarot-numerologija.com