Ako želimo duhovno napredovati, potrebna nam je disciplina. To je poput studiranja medicinske znanosti; doktor prolazi kroz godine discipliniranog obrazovanja da bi dobio svoju diplomu. Isti je princip na svim poljima djelovanja. Ako želimo biti uspješni, trebamo biti disciplinirani. Tako je i s duhovnošću.

Obično ljudi prihvaćaju da je disciplina potrebna u svim aspektima života, ali duhovnosti često pristupaju ležerno. Disciplinirani smo na poslu, u obiteljskom životu itd, ali nemamo vremena za duhovni život. Svi problemi svijeta postoje zbog duhovne nediscipliniranosti. Ako je netko duhovno discipliniran, takva će osoba postati uspješna i učinkovita u svim aspektima života.

Ako ne znamo kako kontrolirati svoja osjetila i svoj um, tada će naša motivacija u praktičnom životu biti sebična i pohlepna. Tek kad osoba nauči kontrolirati um i osjetila, ona postaje smirena, u tom smirenom i poniznom stanju se manifestira Božja ljubav. Da bismo postali ponizni, potrebno je boriti se protiv načina na koji ovaj svijet funkcionira i boriti se protiv naših egoističnih tendencija.

Kako to napraviti? Tako da zauzmemo podređeni položaj. To može biti ponižavajuće i mučenje za naš ego, ali zar ni dizač utega svoje mišiće ne podliježe mučenju kako bi ih učinio snažnim? Da biste postali pravi sportaš, nije li potrebno proći kroz torturu i bol? Da bi ste diplomirali na prestižnom sveučilištu, nije li potrebno uložiti puno truda i boli? Priroda inteligencije je da bude u neznanju. Ako student pristupi ležerno svom obrazovanju i pusti inteligenciju da radi što hoće, on će ostati u neznanju. Ali zato što je odlučan ići protiv tendencije svoje inteligencije, odlučan je boriti se i studirati, učiti, pamtiti, on u tome i uspijeva. Stoga, ako u životu želimo postići išta vrijedno, trebamo u to uložiti svoj napor i biti spremni proći kroz određenu disciplinu i bol koja je potrebna da bismo postigli uspjeh.