Uvjetovana je duša zarobljena u materijalnom postojanju i pokušava vladati materijalnom prirodom. Ovaj je materijalni svijet koji predstavlja polje djelatnosti priroda (prakrti), a uživatelj je prirode živo biće (puruša). Iznad njih je poznavatelj koji vlada ili upravlja prirodom ili osobnom dušom (išvara). Vrhovni je upravitelj Svevišnja Božanska Osoba. Paramatma je prisutna u svakom tijelu i odvojena je od osobne duše.

Duša posjeduje svjesnost koja se razlikuje od svjesnosti Svevišnjega, jer je vrhovna svjesnost sveznanje – znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Osobna duša (anu-atma) sklona je zaboravnosti za razliku od Paramatme (vibhu-atme). Ove dvije duše slikovito su prikazane u Katha Upanišadi: „Ovo drvo ima dvije vrste plodova, nesreću i sreću. Oni koji žive na drvetu tijela nalik su dvjema pticama. Jedna je ptica lokalizirani aspekt Boga poznat kao Paramatma, a druga je ptica živo biće koje jede plodove ovoga materijalnog očitovanja. Ponekad jede plodove sreće, a ponekad plod nesreće. Drugu pticu ne zanima jedenje plodova nesreće ili sreće jer je samozadovoljna. Jedna ptica na drvetu tijela jede plodove, dok druga ptica jednostavno svjedoči. Korijenje ovog drveta širi se u tri pravca. To znači da korijen drveta sačinjavaju tri vezujuće sile materijalne prirode (gune): vrlina, strast i neznanje. Kao što se širi korijen drveta, tako druženjem s gunama osoba produljuje trajanje svoga materijalnog postojanja.

Postoje četiri vrste okusa plodova: religioznost, ekonomski razvoj, udovoljavanje osjetilima i, konačno, oslobođenje. Ovisno o različitim druženjima s trima vezujućim silama materijalne prirode, živa bića kušaju različite vrste religioznosti, različite vrste ekonomskog razvoja, osjetilnog uživanja i oslobođenja. Gotovo sav materijalni rad vrši se u neznanju, ali kako postoje tri gune, ponekad je guna neznanja prekrivena gunom strast ili vrline. Ukus ovih materijalnih plodova prima se preko pet osjetila. Pet osjetilnih organa, preko kojih se stječe znanje, pod utjecajem su šest vrsta nevolja koje ih šibaju: jadikovanja, iluzije, slabosti, smrti, gladi i žeđi. Materijalno tijelo, materijalna manifestacija, prekriveno je sa sedam naslaga: kožom, mišićima, mesom, mozgom, kostima, masnim tkivom i sjemenom. Ima osam grana drveta: zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i ego (lažni ja). Postoji devet kapija: dva oka, dvije nosnice, dva uha, usta, spolni organ i čmar. Postoji deset vrsta životnog zraka koji struje u tijelu: prana, apana, udana, vyana, samana itd.

Korijen, osnovni uzrok materijalnog tijela, opisan ovdje jest Gospodin, Svevišnja Božanska Osoba, koji se ekspandira i preuzima upravu nad trima vezujućim silama materijalnog svijeta. Višnu upravlja gunom vrline, Brahma gunom strasti, a Šiva gunom neznanja. Brahma stvara materijalni svijet pomoću gune strasti, Višnu ga održava gunom vrline, a Šiva uništava gunom neznanja. Čitav svijet konačno počiva u Uzvišenom Gospodinu. On je uzrok stvaranja, održavanja i uništenja. Kad se čitavo kozmičko očitovanje uništi, ono počiva u tijelu Svevišnjega Gospodina u svome suptilnom, finom vidu kao Gospodinova energija.“

Za samo tijelo Gospodin Krišna je Arjuni na bojnom polju Kurukšetri rekao: „Upamti, Arjuna, ti si stanovnik – dehiri, a ne tijelo – deha. Ti si onaj koji nosi odjeću, a nisi odjeća sama. Stanovnik si kuće, a ne kuća. Ti si poznavatelj polja – ksetrajna, i pogrešno se smatraš poljem – ksetra.“ Tijelo je polje djelatnosti za uvjetovanu dušu. Uvjetovana je duša zarobljena u materijalnom postojanju i pokušava vladati materijalnom prirodom. Ovaj je materijalni svijet koji predstavlja polje djelatnosti priroda (prakrti), a uživatelj je prirode živo biće (puruša). Iznad njih je poznavatelj koji vlada ili upravlja prirodom ili osobnom dušom (išvara). Vrhovni je upravitelj Svevišnja Božanska Osoba. Paramatma je prisutna u svakom tijelu i odvojena je od osobne duše. Paramatma upravlja i poljem djelatnosti i ograničenim uživateljom. Paramatma nije okaljana odlikama prirode, transcendentalna je.

Dvije vrste duša

U Katha Upanišadi (1.2.20.) kaže se da postoje dvije vrste duša: sićušna duša (anu-atma) i Paramatma (vibhu-atma). U mantri (6.17) Yama Raja kaže: „Svevišnja Božanska Osoba uvijek prebiva u predjelu srca svih živih bića i tad je veličine palca. Osoba treba razlikovati jivu (koja ima tijelo slično Gospodinovom) od Gospodina. Treba ih odijeliti kao što su odijeljeni tobolac biljke i njegova srčika. Osoba treba znati da je Gospodin besprijekoran; besmrtan je.“

Gospodin je stalno prisutan, kao kontrolor osobne duše. Ovako se opisuje veličina osobne duše u Svetasvatara-upanisadi (5.9): „Kada se vrh vlasi kose podijeli na stotinu dijelova, a potom svaki od tih dijelova ponovo podijeli na stotinu dijelova (sveukupno deset tisuća), svaki od tih dijelova ima veličinu jive.“ U tijelu su, kako vidimo, prisutne dvije duše: Paramatma i osobna duša, jivatma. O njihovu boravku u tijelu kojemu daju život i svrhu postojanja Krišna kaže u Bagavat-giti (2.17): „Trebaš znati da je ono što prožima cijelo tijelo neuništivo. Nitko ne može uništiti neuništivu dušu.“

Nadalje, kaže: „Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, tako duša prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna.“ (2.22) „Nikakvo oružje ne može sasjeći dušu. Vatra je ne može spaliti, voda smočiti, ni vjetar isušiti.“ (2.23) „Ta osobna duša ne može se slomiti, rastopiti, spaliti ili isušiti. Vječna je, svuda prisutna, nepromjenjiva, nepokretna i vječno ista.“ (2.24) „Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena.“ (2.13) „Neki gledaju na dušu kao na nešto zadivljujuće, neki je opisuju kao nešto zadivljujuće, a neki slušaju o njoj kao o nečemu zadivljujućem, dok je neki čak ni nakon što su čuli o njoj nikako ne mogu shvatiti.“ (2.29)

Tomislav Prašević – Iz knjige “Tijelo – kavez za dušu”